Književnim prevoditeljem ne postaje se preko noći. Za takvo što potrebne su godine školovanja i sazrijevanja. Valja prikupiti znanja iz raznih područja, uputiti se u to područje, upoznati prijevodne metode i tehnike, te ih naučiti primjenjivati. Razvijanje stava koji omogućuje prevoditelju da ustraje u ostvarivanju vlastitih ideala dio je tog procesa sazrijevanja. Dakako, svaki je profesonalni put drukčiji – koliko prevoditelja, toliko različitih umova.

Put koji vodi do književnog prevođenja hirovit je i vrlo raznolik, baš kao i situacije u kojima prevoditelji peku svoj zanat te modeli obučavanja u književnom prevođenju, posebice u Europi koja ima bogatu tradiciju, ali gdje svaka zemlja ima vlastiti obrazovni sustav. Neki prevoditelji idu manje-više službenim putem te na sveučilištu uče strani jezik i prevođenje u oba smjera. Drugi pak prevoditelji svladavaju zamke zanata na druge načine. Ako bilo kojeg književnog prevoditelja pitate koja su znanja i tehnike potrebne za prijevod književnog djela, svi će ponuditi drugačiji odgovor. Ipak, oko jedne će se stvari svi složiti – njihovo zanimanje iziskuje brojne vještine.

Referentni okvir otvorene strukture

Spomenute vještine dosad još nisu bile jasno i sustavno popisane, baš kao ni načini njihova razvijanja i prenošenja. Taj je cilj stavljen pred Referentni okvir za obrazovanje i obuku književnih prevoditelja (kraće Okvir PETRA-E). Bolje poznavanje procesa usvajanja i podučavanja nedvojbeno je korisno kako prevoditeljima, tako i njihovim edukatorima. Referentni okvir PETRA-E edukatorima pruža sredstva za prilagodbu svog programa, dok ga prevoditelji mogu koristiti kako bi procijenili svoje kompetencije i odredili na kojima od njih treba još poraditi kako bi se povećala razina profesionalnosti. Imajmo pritom na umu da Referentni okvir PETRA-E opisuje mogućnosti, a ne zahtjeve. Nipošto ga se ne smije nametnuti prevoditeljima jer mu cilj nije standardiziranje. Može ga se koristiti za samovrednovanje ili pak kao referentni alat za sveučilišta, edukatore i škole, ali može poslužiti i za druge svrhe: primjerice, prevoditeljima može pružiti argumente kojima će ishoditi bolju naknadu. Osim toga, lektorima pomaže da bolje shvate složenost prevoditeljskog posla, što posredno može pridonijeti poboljšanju statusa profesije. Referentni okvir PETRA-E nudi otvorenu i diverzificiranu strukturu, organiziranu u nekoliko razina, pružajući različite, ponekad čak i divergentne poglede na to kako postati književni prevoditelj. Okvir PETRA-E ne bi se trebao koristiti kao sredstvo isključivanja ili uključivanja.

Analitički model

Referentni okvir PETRA-E nudi model kompetencija, pedagošku smjernicu te (implicitno) kvalifikacijske kriterije za situacije u kojima se neke kompetencije moraju ocijeniti. Kao model kompetencija, Okvir navodi ona znanja, vještine i stavove koje bi trebao imati kompetentni književni prevoditelj. Što se pedagoške smjernice tiče, Okvir PETRA-E navodi etape i razine koje vode ka stjecanju tih kompetencija. Sadrži pet razina: početnik (KP1), napredni student/polaznik (KP2), profesionalac na početku karijere (KP3), profesionalac s iskustvom (KP4) i stručnjak (KP5). Iako se etape kojima moraju proći studenti prevođenja kako bi postali književni prevoditelji razlikuju od države do države, kao što se razlikuje i set kompetencija potreban za svaku razinu, razina KP1 najčešće se dostiže nakon preddiplomskog studija ili njegovog ekvivalenta. Iako se strani jezici uglavnom počinju učiti već u višim razredima osnovne škole, obrazovanje književnog prevoditelja najčešće počinje na sveučilišnom preddiplomskom studiju. S druge strane, sposobnost prenošenja znanja i vještina (između ostalog) sastavni su dio razine KP5. U idealnim uvjetima književni prevoditelj na toj ekspertnoj razini posjedovat će sve kompetencije i znat će se njima optimalno služiti, ali to vrijedi samo za neke književne prevoditelje i nije nužno cilj svakog prevoditelja. (Ne smijemo zaboraviti da rad u obrazovanju iziskuje pedagoške sposobnosti koje se razlikuju od prevoditeljskih kvaliteta u užem smislu.) Sveučilišni će se programi, koji se sve više koriste za eksplicitno opisivanje ishoda, vjerojatno reflektirati na početnim razinama KP1 i KP2. Profesionalizacija književnog prevoditelja počinje na naprednijim razinama; Referentni okvir PETRA-E, naime, pretpostavlja da će prevoditelj koji dosegne razinu KP3 osjetiti potrebu nastaviti obrazovanje odnosno obuku koja će ići ruku pod ruku s iskustvom što ga stječe na profesionalnom planu. Što je razina viša, manje je deskriptora, budući da svaka razina podrazumijeva prethodne. Valja reći i da se prevoditelj može istodobno naći na različitim razinama (KP5 za jednu kompetenciju, a KP2 za neku drugu).

Referentni okvir PETRA-E analitički je instrument koji ne nastoji zahvatiti jednu jedinu „kompetenciju književnog prevođenja” koja bi uključivala sve ostale. Naprotiv, on razlikuje čitav niz kompetencija. Termin “kompetencija” odnosi se na “dokazanu sposobnost primjene znanja i vještina”, dakle na sve što jedan književni prevoditelj umije. To ne podrazumijeva samo stručnost i vještinu; stav također ima važnu ulogu. Kompetencija je, znači, kombinacija znanja, vještina i stavova. U tom smislu Okvir PETRA-E otvoren je za promjene: nove podkompetencije mogu se pridodati već postojećima, ako je to potrebno, kako bi se upotpunio određeni profil kompetencija. Kompetencija na području samog prijenosa nužno će zauzimati središnje mjesto u Referentnom okviru, ali hoće li se neka kompetencija smatrati središnjom ili dodatnom ovisit će i o njezinom institucionalnom kontekstu, kao i o načinu osmišljavanja ishoda nužnih za posao književnog prevoditelja.

Deskriptori služe za definiranje vještina na različitim razinama. Oni obuhvaćaju sve što bi književni prevoditelj trebao poznavati i za što bi trebao biti sposoban na određenoj razini. Što je deskriptor specifičniji, to ga je lakše primijeniti u praksi. Broj deskriptora namjerno je sveden na minimum kako bi se olakšao postupak evaluacije (ako je to potrebno). Referentni okvir PETRA-E razlikuje osam podkompetencija koje zajedno čine globalnu kompetenciju književnog prevođenja. Različite podkompetencije definiraju se pomoću deskriptora, tj. elemenata koji čine jednu pod-vještinu.

Različiti putovi

Poučavanje književnog prevođenja u Europi vrlo se brzo mijenja. Brojne inicijative pojavljuju se na sveučilištima i izvan njih: radionice, tečajevi, ljetne škole, dugoročni programi, preddiplomski i diplomski programi iz književnog prevođenja. Sve to će zasigurno pridonijeti stvaranju jedne bolje pripremljene i upućenije generacije budućih prevoditelja. Referentni okvir PETRA-E ima za cilj pridonijeti brisanju tradicionalnih granica između akademskog i neakademskog svijeta, između teorije i prakse. Općenito govoreći, kompetencije koje valja usvojiti iste su za sve europske prevoditelje, ali putovi i načini njihova usvajanja razlikuju se po svojoj prirodi i tradiciji.

Ako bi se jednom jedinom riječju trebala opisati karijera književnog prevoditelja, bio bi to pridjev “nepredvidiv”. Rijetki su prevoditelji koji prevode već u srednjoj školi, gdje obično pohađaju satove stranih jezika. Neki tek mnogo kasnije otkriju svoje interese (a možda i svoje talente). Oni tek tada kreću u potragu za prikladnim obrazovanjem. Srećom, danas je izbor obrazovnih formata vrlo raznolik. Očito je da analitički model kao što je PETRA-E ne može u dovoljnoj mjeri valorizirati individualni rad književnih prevoditelja, ali može pružiti dobar uvid u situaciju, kako za prevoditelje, tako i za edukatore. Okvir nije zamišljen kao neki univerzalni model, već nastoji obuhvatiti svu raznolikost koja trenutačno postoji na polju književnog prevođenja te bi također trebao omogućiti različitim korisnicima da uvide što ih u tome zanima. Budući da su smješteni na različitim razinama, mogući su scenariji poput ovoga: KP2 bi bio prevoditelj na početku karijere, netom izišao s fakulteta; posjeduje prvostupničku diplomu iz suvremenih jezika, upravo je diplomirao književno prevođenje te nastoji isplanirati sljedeće faze svoje profesionalne karijere. Prevoditelj KP3 nije išao akademskim obrazovnim putem (možda je netko dvojezičan tko se „slučajno” počeo baviti prevođenjem), ali je već nešto objavio te bi se rado obrazovao na tom području (ta vrsta prevoditelja najčešće sudjeluje u nekoj ljetnoj školi prevođenja ili eksperimentalnoj prevoditeljskoj radionici na nekoj neakademskoj ustanovi). KP4 bi bio iskusan prevoditelj koji je i sam postao edukator, odnosno profesor, te želi proširiti lepezu svojih kompetencija ne bi li dosegnuo razinu KP5.

Ciljevi Referentnog okvira PETRA-E

Okvir PETRA-E se, u svojoj sadašnjoj formi, temelji na istraživanju koje je proveo nizozemsko-flamanski Expertisecentrum Literair Vertalen. On je i rezultat rasprava koje su se vodile prilikom niza susreta na temu projekta PETRA-E tijekom kojih je i dorađen. Fleksibilnost Okvira proizlazi iz činjenice da su neke kompetencije ponuđene kao mogućnosti, a ne kao zahtjevi. Prevoditelj ne treba posjedovati sve te kompetencije. S druge strane, u određenoj situaciji i u slučaju posebnih narudžbi, neke podkompetencije mogu biti potrebnije od drugih. Okvir ne pravi razliku između glavnih i dodatnih kompetencija. Najzad, sve su kompetencije fakultativne, sve dok određeni prevoditelj, obrazovna ustanova ili političko tijelo ne odluči opcije pretvoriti u pravila. Okvir PETRA-E ne nastoji standardizirati, naprotiv, on želi potaknuti raspravu o kvalitetama književnih prevoditelja opisujući njihove vještine u analitičkom modelu.

Referentni okvir PETRA-E ima nekoliko ciljeva, a glavne ciljne skupine su prevoditelji i ustanove koje nude programe književnog prevođenja. Za ‘one koji se još obučavaju’, ovaj je okvir zamišljen kao praktično didaktičko sredstvo za procjenu njihove kompetencijske razine i planiranje procesa njihova usvajanja. Okvir im omogućuje da uoče svoje nedostatke i odluče što poduzeti kako bi ih nadoknadili. Profesionalni prevoditelji mogu se poslužiti Okvirom PETRA-E kako bi odredili kakvim književnim prevoditeljem žele postati: pretežno pragmatični prevoditelj, prevoditelj usmjeren na promišljanje i željan prenositi svoje iskustvo, prevoditelj koji piše o svom poslu i tako dalje. Obrazovne ustanove mogu se služiti Okvirom PETRA-E kao alatom za definiranje razine programa koje nude te izradu svojih kurikuluma – odnosno sadržaja nastave, raspodjele kompetencija prema određenoj pedagoškoj smjernici itd. – bilo da se radi o kratkoročnim ili dugoročnim obrazovnim programima. Iako nije osmišljen kao politički alat, Okvir se također može koristiti za usporedbu programa različitih ustanova diljem Europe.

Razvoj i perspektiva za budućnost

Prvo izdanje Referentnog okvira PETRA-E bilo je objavljeno na devet jezika u ljeto 2016., u tiskanoj verziji i na mrežnoj stranici PETRA-E. Ono je označilo kulminaciju PETRA-E projekta pokrenutog u sklopu Erasmus+ programa Europske unije. Godinu poslije uspostavljena je PETRA-E mreža kako bi se i dalje promicali ciljevi izvornoga projekta uz kontinuirano ažuriranje Okvira.

Okvir će nastaviti okupljati i unapređivati stručnost na području obrazovanja i obučavanja književnih prevoditelja. U tom će smislu Okvir uvijek biti radni dokument, a svima koji se bave profesionalnim razvojem, podučavanjem i obukom književnih prevoditelja trajni poziv na njegovo daljnje promišljanje. Ako Okvir PETRA-E uspije u promicanju suradnje između raznih europskih obrazovnih programa i ustanova, ojačat će mreža obrazovanja i obuke iz književnog prevođenja, što će doprinijeti podizanju već visoke razine kulture prevođenja u Europi.